Friday, September 17, 2010

Facebook zaraza


Iz kreveta sam ispružio ruku i uključio kompjuter. Mašina je zazujala, a ja sam ustao i uputio se u kupatilo. Vratio sam se što sam brže mogao nestrpljivo ukucavajući username i password. Skoro pet sati me nije bilo online, toliko sam spavao. Hitno sam morao da proverim šta se sve zabavno dogodilo u životima mojih Facebook prijatelja, kao i da ih obavestim šta ima novog kod mene.
Najpre sam proverio svoju farmu, nahranio životinje i proverio useve. Onda sam video kako stoji moja mafijaška organizacija i da li je bilo nekih problema tokom noći. Istovremeno sam proverio, u jednoj ratnoj igrici, da li su neprijatelji napali moje selo i silovali žene i decu kako bih im uzvratio istom merom kad se budu najmanje nadali, a to znači po danu, dok su na poslu. Svratio sam u svoj virtualni kafić i razmislio o tome uz virtualnu kafu i virtualnu vodu. Kafa je bila previše gorka pa sam dodao malo virtualnog šećera i istovremeno po jednu kafu poslao svim svojim prijateljima da ih razveselim. Uzvratili su mi virtualnim poklonima. Zatim smo menjali naše virtualne sličice popunjavajući virtualni album.
Još nisam ni doručkovao, a već sam dosta značajnih poslova na Faceu obavio. Pre doručka sam proverio šta sam u egipatskom horoskopu jer mi danas situacija u srpskom horoskopu nije najbolja, pa da vidim da li egipatski astrolozi daju bolje izglede. Postavio sam i jedan album sa 45 fotki. Otišao sam da doručkujem jer sam od virtualnog FB doručka obično brzo ogladneo pa sam pojeo dva sendviča nagađajući koliko će ljudi da lajkuje moje fotke tokom doručka. Hitrim koracima sam se uputio za radni sto. Imao sam dva lajka i dva komentara, čak i jedan smajli. Extra.
Međutim, neko me obrisao tokom noći i umesto 857 imao sam samo 856 Facebook prijatelja. Celo jutro me mučilo to kome sam se zamerio pa me skinuo sa spiska prijatelja. Ali, vratio se u 10.30 izgubljeni prijatelj. Izgleda da se Face malo zabrojao. I tako sam srećan promenio status. Nisam ga menjao od jutra kad sam obavestio ljude da sam se probudio, poželeo im dobro jutro i rekao šta sam sanjao. Odmah su se javili i moji prijatelji da mi protumače san i da mi kažu šta su oni sanjali. Lepo je kad čovek ima toliko onlineprijatelja, uvek spremnih da pomognu i komentarišu. Tako uvek može da se zabavi i da se na nekoga osloni. Obavestio sam ih da sam jeo slanu večeru i popio dve čaše vode, kao i da idem da se ošišam. Pre toga sam ostavio deset pesama sa YouTubea da imaju šta da slušaju dok se ne vratim. Tokom šišanja sam provukao ruku ispod plašta i zagledan u telefon obavestio ljude da sam se upravo ošišao.
Dok sam učitavao drugi album sa putovanja po Evropi, skoknuo sam na chat da malo brbljam s nekoliko ljudi. Kad se broj otvorenih prozora popeo na devet, ja sam otišao offline jer su me smarali. Konačno, poželeo sam srećan rođendan svima koji su toga dana rođeni. Dok nije bilo Facebooka teško sam mogao da se setim i meseca u kom su moji prijatelji rođeni, a za neke nisam znao čak ni godinu. A sad znam tačan datum rođenja skoro svih mojih hiljadu prijatelja. I onda neki kažu da Facebook nije koristan!
U međuvremenu su osvanule nove fotke mojih prijatelja pa sam krenuo da listam albume. Ne znam kako smo se družili pre Facea. Morali smo da idemo jedni kod drugih i da gledamo fotke u albumima, što je i tada bilo jako zanimljivo. Ovo je bilo mnogo jednostavnije. Komentarisao sam, a ubrzo se opredelio samo za lajkovanje jer nisam imao vremena za komentare, ovako je bilo mnogo brže, a i nisam morao mnogo da se mučim i umaram mozak. Kako seješ tako ćeš i da žanješ, tako će i oni meni da uzvrate komentar i kažu da je extra fotka dok tagovan stojim ispred Ajfelove kule, ili dok ležim na plaži. Neke moje drugarice su postavile extra fotke s letovanja. Bile su u kupaćim kostimima. Valjda su ih njihovi muževi ili frajeri fotkali pa da njihove žene i devojke mogu da se pohvale lepim telom pred Facebook korisnicima. Sve se lepo videlo i ja sam uživao narednih pola sata.
Jedna Jelena je upravo javila da obilazi NYC (Njujork za one koji nisu svetski tipovi pa ne znaju šta znači NYC), dok je jedna Dragana slala slike direktno iz Praha-e. Rekao sam im u komentaru da sam srećan zbog njih, i zahvalio se na predivnim fotkama. Treća je bila u prelepom Zakintos-u, dok su dva moja druga stavili albume sa Sziget-a i iz Muenchen-a. Facebook je zaista cool. Osećao sam se kao da sam i sam tamo kad sam video slike.
I ja sam se pohvalio pa sam okačio sopstveni snimak s koncerta Killersa i Depeche Mode da i drugi uživaju kad već nisu mogli uživo kao ja. Jedan mi je napisao da se ništa ne vidi i koji sam kurac stavljao to šuštanje u mraku, a ja sam mu rekao da je smarač i hater i da hejtuje negde drugde i kaznio ga na najokrutniji mogući način izbrisavši ga sa liste svojih Facebook prijatelja. Namerno sam postavio i opciju „Travel – Where I’ve been“ na svoj profil. Tu su bile označene države u kojima sam bio, da se pohvalim pred svima i da me više cene i da izazovem dodatno poštovanje zbog svojih uspeha. A i da sam ne zaboravim gde sam sve bio.
Promenio sam status i proverio igrice još jednom, nakon što sam dodao devet novih prijatelja i poslao zahteve na još sedam adresa. Da bih povećao broj prijatelja i da bih imao nekog online kad svi spavaju a ja ne, otvorio sam dupli profil. Još jedan svoj, samo sam stavio drugu sliku i drugi e-mail. Sprijateljio sam se sa samim sobom i sam sebi slao poruke. Da bude uverljivije, ja sam uključio i dva kompjutera pa smo chatovali međusobno, za svaki novi redak trebalo je samo učiniti nekoliko koraka do drugog kompjutera.
Dok se ne sakupi više novosti na početnoj strani, ja sam se zabavio ispunjavanjem testova. Najzanimljiviji su mi bili Koji si štrumf, Koje te oči vole, Šta ti kaže baba Vanga, Šta ti kaže Gorčin Stojanović, Šta o tebi misli Teofil, Ko je tvoj anđeo čuvar, Šta si zaista u horoskopu, Koja marka odeće je za tebe, Koji auto ti odgovara, Kako ćeš da izgledaš za dve godine, Koja si krvna grupa i ko od poznatih je ista ta, Šta si bio u prošlom životu (princ), Koja si karta u špilu od 52 (osmica pik), Koja si loto kuglica (kuglica broj 26), Koji si element u periodnom sistemu (sumpor), Koje je tvoje bosansko ime (Sulejman) i Koja je prava vera za tebe.
Napisao sam i novi status. Nisam ga menjao već 40 minuta, misliće ljudi da sam umro. Razmislio sam šta da napišem. I setio sam se – jedva čekam zimuuuu i skijanjeeeeee, a na moruuuuu je bilo suuuuper, ronjenje je zakon. Odmah sam dobio dva lajka. Da se ne lažemo, zaslužio sam ih.
Oglasio se moj mobilni telefon i obavestio me da mu je baterija prazna. Nema veze, neka se ugasi, da me ne uznemiravaju dok sam na Faceu.
I dok sam ja tagovao prijatelje i razgledao fotke, nestalo je struje. Pretpostavio sam da je to zbog nekih radova. Pa što ne rade između 3 u noći i 6 ujutru, kad mi korisnici Facebook nismo online? Strašno! Ne znam šta je gore moglo da me zadesi toga dana. A telefon samo što se nije ispraznio.
Pozvao sam taksi.
- Vozite me u najbliži internet klub – rekao sam.
- A gde ima? – pitao me je taksista.
- Pa nađite negdje, hitno je. Vi ste taksista, treba da znate. Kako znate gde je železnička stanica…
- Reci mi ulicu i odvešću te, ovo je kao da mi kažeš da te vozim kod Zorana. Kako ja znam gde Zoran živi i na kojeg Zorana misliš.
- Vozite me brzo u centar pa ću negde da nađem. Podne je već prošlo, a ja se još nisam učlanio niti u jednu jedinu grupu. Strašno!
Imao sam sreće i naleteo sam na cyber klub. Zauzeo sam računar i ulogovao se. Nisam znao kad će struja da dođe pa sam odlučio da naredna tri sata provedem u klubu, verujući da radovi neće trajati duže. U međuvremenu sam video da ništa od chata s ribom koju sam dodao i s kojom sam dvaput chatovao jer se dogovorila s drugaricom da kafenišu toga dana.
Odlučio sam da se učlanim u grupe i da tako iskoristim vreme. Birao sam one zabavne, kao i one koje će da ulepšaju i moj, ali i druge živote.


I ređale su se grupe: Svi mi koji imamo FB profil ili poznajemo nekoga ko ga ima; Ako sakupimo 100 000 članova Angelina Jolie dolazi u Srbiju; Idu dva čoveka ulicom, jedan je na Facebooku a drugi je isto extra; Nađi svog FB dvojnika (našao sam dva, jednog u Meksiku i jednog u Japanu); Nađi svog FB prijatelja koji ti je rođak koga nikad nisi video; Svi mi koji se prezivamo na „ić“ ili poznajemo nekoga čije se prezime završava na „ić“; Svi mi koji smo bar nekad stali u govno (pridružo sam se da podelimo iskustvo, a onda sam video da to neprijatno iskustvo deli 112 000 ljudi); Svi mi koji volimo jednoroge (extra životinja); Svi mi koji dižemo tonu iz benčaAjde da vidimo da li možemo u grupu da sakupimo više Novosađana nego što ima Beograđana; Svi mi čije ime počinje na B ili volimo nekoga čije ime počinje na B, ili poznajemo nekoga koji voli nekoga na slovo B; Gledajte online filmove sa srpskim prevodom; Kupujte divikse i Bosanci vratite nam bioskop u Novom Sadu; Saznaj ko ti gleda profil; Saznaj ko ti dvaput dnevno gleda profil; Saznaj ko ti je prošlog leta gledao profil; Saznaj ko ti nikad ne gleda profil; Saznaj ko ti greškom gleda profil… To je bilo od posebne koristi i zaprepašćujuće jer se ispostavilo da mi prijatelji gledaju profil. Neverovatno! Evo, daš im da ti budu FB prijatelji, a oni ti gledaju profil, kakvi su to ljudi…
Zatim sam se učlanio u još neke grupe: Haruki Murakami, Koeljo, Bukowski, i Marko Vidojković da vide da vole da čitam super knjige; Tarantino i Filmovi Tim Burton-a da vide da sam filmofil; Otvorena vrata i Prijatelji da pokažem da sam urban i da volim humor; South Park da vide da sam buntovan, duhovit i do jaja; Dali i Svi mi koji volimo Endi Vorhol-a jer volim pravu umetnost; dodao sam grupu MMMMM medovača da vide da volim i da popijem i da sam u trendu, pa Tamburaši i Zvonko Bogdan jer volim tradicionalnu muziku i pravo veselje, Nismo mi nikad bili radikali, ne, ne, nismo i Frajle jer sam u toku, Đole Balašević da vide da sam tolerantan i svagde rado viđen i da sam panonski mornar koji je imao dedu i konje i fijaker u štali, David Guetta jer sam baš urban i volim dobar provod,National Geographic jer sam svestrani intelektualac koga sve zanima, Svi mi koji smatramo da je čitanje korisno da vide da sam načitan, Mrzim ljude koji mešaju reči jel i jer, da vide da sam pismen, Ne znam se piše odvojeno da vide da znam da odvajam, Kako cu nekom da jebem mater, Da ti jebem mater ja malo.. a ??, Potreban je samo jedan prst da ti kažem šta mislim o tebi :) , da dam do znanja da sa mnom nema zajebancije, brate, Izadjem ti ja iz kafane, i skoci beton i udari me u glavu…:D da opet vide da volim druženje, šalu i humor. Da sam ekolog pokazao sam u grupi Ukinuti plastične kese! pa sam one tri što sam doneo iz radnje prethodnog dana odmah bacio u smeće da se ne vide. U mojoj prodavnici ih ima, to je zato što vlasnik prodavnice očigledno nije član te grupe.Unlikeunlike.
Mrzim kisu, hocu lepo leto!!!, video sam i kliknuo da se pridružujem, što će sigurno da utiče na prolepšanje vremena ako nas se sakupi 100 000. Prihvatio sam i ulazak u grupu jedne divne mlade dame koja je otvorila fun page za svog prepametnog i preslatkog psića Hektora. Rasnog, naravno. A dao sam i podršku nekima koji su se zalagali na pravdu na suđenju ili za slobodu osuđenog. To će sigurno mnogo značiti, na sudu će sudija uzeti u obzir kad mu kaže da ima podršku 700 ljudi na FB-u. To je onda sasvim druga stvar“, reći će sudija kad mu iznese podatak o podršci. I novinariBlica će navesti taj podatak u potrazi za pravim i proverenim vestima.
Osetio sam glad pa sam pristupio grupama posvećenim sarmama, palačnikama, smokiju, eurokremu i plazma keksu. Tu sam mogao videti fotke kako izgledaju, na primer, palačinke, a i raspravu da li su bolje palačnike s nutelom ili eurokremom, pa sam otvorio i grupu za sve nas koji više volimo palačinke s nutelom i već sam imao 30 000 članova. Stigla mi je i pozivnica za grupu Mmmmm, plazma, obožavam plazmu i odmah sam se učlanio da budem u toku.
Tu je bio i Politikin zabavnik, iako to nisam nikad čitao, ali čim ima toliko članova sigurno je cool.
Dodao sam i grupe oko pedesetak bendova od kojih sam za dvadesetak i čuo. Već sam član 526 grupa a kad mi bude previše obrisaću pa ću da se učlanim u neke druge.
Kad sam video mog komšiju online, shvatio sam da se struja vratila i da smo opet povezani sa svetom. Odjurio sam kući.
Usput sam kupio extra fon koji Facebook hvata i na 10 000 metara visine kad budem putovao u USA, na primer, pa da javim kako je u avionu i da mislim na svoje FB prijatelje.
A dok sam čekao autobus malo sam se bavio i politikom. Iskoristio sam moć Facebooka; branio sam Kosovo, ali sam i uvodio Srbiju u EU, izjasnio sam se kao ekstremni liberal i dao podršku B.Srbljanović, ali sam podržao i Tadića jer je lep čovek; tražio sam dinar od Dinkića, prihvatio i odbio ulazak u NATO, a onda se založio i za autonomiju Vojvodine i to mi je bilo dosta politike za jedan dan. Zato sam istakao da bih otišao na Zlatibor da čuvam ovce jer mi je svega dosta, ali mi ne daju i još sam istakao da bih čudo napravio da sam rođen u Švedskoj. U informacijama o sebi naveo sam da sam navijač Intera i agnostik, a onda sam i potvrdio dolazak na žurku povodom Svetog Valentina koji je moj omiljeni svetac. Malo sam se hvalio time što sam Srbin potkrepljujući dominaciju Srba time što su Srbi najbolji u skoro svim sportovima. I istakao sam da sam ponosan što sam Sremac, što sam crnokos, grobar treće generacije, što imam plave oči, što se prezivam na “ić”, što sam rođen u leto… Još sam se malo hvalio uspesima Partizana i zajebavao Cigane. Uspeh Partizana je jedan od najvećih uspeha u mom životu pa sam to morao da iskoristim na Faceu.
Ali, na Facebooku me dočekala dramatična vest – moj prijatelj je tešio moju prijateljicu. Ona je raskinula svoju virtualnu vezu. Njen je FB dečko izbrisao s liste FB prijatelja. Pitao sam šta se dogodilo, a ona mi je objasnila da su se prethodne noći posvađali jer je otkrila da ima dvostruki profil, lažni i pravi, i da se veza morala raspati nakon što mu je ona uskratila da gleda sve njene albume i ostavila samo nekoliko dostupnih slika profila. Kriza se već naslutila tri dana ranije jer mu ona nije lajkovala niti jedan status, čak ni sliku. On je tada zalepio pesmu sa YouTubea kojom joj je dao do znanja da je među njima kraj, a ubrzo ju je i obrisao sa liste prijatelja. To ju je strašno pogodilo.
Nešto slično se dogodilo jednom mom poznaniku koji je imao srećan i skladan Facebook brak, ali je paralelno imao i šest Facebook ljubavnica. Kad je prevaru otkrila njegova Facebook supruga, jako je poludela, mislila je čak da izvrši samoubistvo brisanjem čitavog svog Facebook profila i prelaskom u neregistrivani svet. Ipak, odvratila ju je njena Facebook kuma koja je čak predložila da se i uživo upoznaju. Ponudila joj je i advokata da vide kome ide password zajedničke grupe koju su otvorili, a i da vide kome idu usvojena FB deca, mala Anđelina i njen brat Bred.
Kriza je zavladala u FB vezama shvatio sam kad sam video da je jedan ostavio obrnutog smajlija, tužnog smajlija, antismajlija i poruku da je single.
- Šta je bilo – upitao sam na chatu.
- Ostavila me je devojka.
- Prava ili virtualna?
- Virtualna i prava. Zbog njih sam raskinuo sa onom drugom pravom i sa tri od četiri virtualne. A sad me ova obrisala iz prijatelja. Očajan sam, ne znam šta da radim. Posebno zbog ove sa Facea, svidela mi se još kad sam video da je ispala Samantha u onom testu što je ispunjavala. Mrzim svoj kompjuter. Dođe mi da odem offline par dana.
Ljubav zaista zna da boli, dobro je napisala moja mudra prijateljica prošlog proleća u svom statusu.
Osvežio sam stranicu. S desne strane sam video kako me jedna moja FB prijateljica bocka. Pisalo je “bocni i ti nju”. I poslušao sam Facebook, valjda on zna šta treba da radim. Bocnuo sam je. Uskoro je ona mene bocnula opet. Uzvratio sam. Pa je ona bocnula mene, a onda ja nju još jednom. I tako smo se bockali čitav dan, do ponoći. A onda je izašlo obaveštenje kako se ona upravo učlanila u grupu Jebeš bockanje preko fejsa, aj dođeš do mene, pa da se bockamo. Evo na koji problem može naići njen muž samo zato što nije otvorio profil na Facebooku, sad drugi mora da mu bocka ženu. A udana žena, ima muža, decu, ali nema stalnog partner koji bi je bockao. A voli bockanje.
Bilo je vreme da promenim sliku profila. Stavio sam jednu koju sam sam slikao, ispruženom desnom rukom, a iza mene prelepi Rim. Odmah sam tu sliku ubacio u Profile Picture Analyzer.
I analyzed my picture and got this result!
Sexy: 134%
Beauty: 106%
Cool: 84%
Smarts: 96%
To je video jedan smarač. Rekao da je Facebook u najvećem broju slučajeva predviđen za ljude koji nemaju šta drugo da ponude osim svojih slika. Rekao sam mu da smara.
Pre nego što pređem na gledanje fotki odlučio sam da rešim i test inteligencije na Facebooku. Ispao sam extra inteligentan jer sam imao IQ 180, što se i očekivalo od prosečnog korisnika Facea.
Sad imam ozbiljnog posla; idem da stavljam slike, tagujem, komentarišem i lajkujem druge. Javiću se kad završim. Ipak je ovo Facebook i fotrke su u prvom planu. Budite online.

Sa sajt : http://zlipodstanar.com/2010/09/1532/

Monday, July 26, 2010

Ateista: Ne verujem
Budista: Samo da si ti srećna
Katolik: Ja sam kriv
Jevrej: Vraticu ti!
Pravoslavac: Marš u pičku materinu
Agnostik: Zašto nemaš obojicu
Mormon: Jedna manje više

Melanholik: Ubiću se
Kolerik: Ubiću te
Apatik: Dobro...

Pesimista: Znao sam
Optimista: Uzmi ključ - za svaki slučaj
Realista: To je moj kofer
Naivac: Kada se vračaš?

Racionalista: Nemaš argumenata
Skeptik: Si ubeđena?
Romantik: Ali ja te volim
Filozof: Zašto baš danas?

Advokat: To će te puno koštati
Bankar: To će me puno koštati
Japi: Kolika mu je plata?

Liberal: Konačno slobodan
Komunista: Dužan sam da te delim
Zeleni: Idi biciklom
Klerikalac: Grešila si
Socijaldemokrata: Poštujem tvoju odluku

Slovenac: Samo da nije Hrvat
Hrvat: Samo da nije Slovenac
Albanac: Samo da nije Srbin
Srbin: Samo da je naš

Novi rečnik engleskih pojmova

Aloja - kreten koji sam sebe zove na telefon 
Barakuda - izgubljena Zagorka 
Bermuda - medveđa jaja 
Bezbolan - zabranjeno govoriti bosanskim naglaskom 
Bosti - imenovanje šefa 
Bremen - Srbin 
Burundi - žedni Zagorac 
Čizmica- mala mačka koja jede sir 
Donacija - sedeti u društvu nacista 
Fukara - seksualno ugrožen papagaj 
Gorila - Los Angeles u plamenu 
Herpes - gospodin pas 
Kabul - Dalmatinac koji liči na bika 
Kajdanke - Zagorac koji ne razume nemački 
Karanfil - ljubitelj Gorana Karana 
Katran - mačka u begu 
Kreten- grupa od deset žaba 
Licemjeri - estetski hirurzi 
Meksiko - reći nekome da je mekušac 
Nagasaki - egzibicionistica po imenu Saki 
Nebuloze - razočarani Zagorac 
Nemati - otac 
Obala - la i la 
Pesimističan - tajanstveni zagorski pas 
Petak - ak ak ak ak ak 
Pigment- svinja s ukusom mentola 
Poniženi - pokloniti supruzi malog konja 
Repatica - ptica koja peva rep
Romantičar - pripadnik romskog naroda koji proučava antiku 
Rotkva - crvena patka 
Somalija - hiljadu lisica 
Transparent - firma za prevoz roditelja 
Trijumf - tri device 
Ustanova - plastična operacija usana 
Aerobik - bik koji leti

Thursday, June 24, 2010

Ех те жене

Monday, June 21, 2010

POV

Скраћено од "point of view". Још један од многих жанрова порно филмова, али оно што га чини различитим, је позиционирање камере, тако да гледалац посматра целу акцију као из очију јебача. Алтернативни називи овог жанра, би могли бити "Како је бити Рон Џереми" или "како ли је ликовима који имају сексуални живот". У оним квалитетније одрађеним, води се рачуна о најситнијим детаљима, те је посматрање мреста, реалистичније од виртуелног снега приликом гледања "Леденог доба" са 3Д наочарима. Примарни слоган ове врсте њаве је: "Бити један са јебачем".

Акценат се ставља и на предтрсиони разговор са објектом тршње, што је уједно и најразочаравајући сегмент, јер од разговора о моравској школи у изградњи средњовековних манастира нема ништа, прича се фокусира на начине на који дотична воли да блајза сурлу. Након тога, девојка баца ћега и сисодржаче, ђуска у маниру гранд балерина, и полако спушта руку ка својој барбици, милујући је нежно к'о коала своје младунче. Следећи акт, нискоморалуша из Небраске набија фацу у камеру (лице јебача), вадећи му витеза из дворца, и прелазећи преко њега језиком к'о Том Сојер четком преко тарабе. Даља реалистичност се огледа у вештој симулацији мушког понашања, јер се камера (поглед јебача), када се дјева раскречи у маниру конкордових крила, директно устреми на ту лепу минџу боје ратлука од руже. "Згуза до суза" сцена се избацује уколико глумица има батићевски стрму фацијалну профилацију, јер иста зна да угњави ерекцију, к'о Живојин Мишић Поћорека на Колубари. Пре но што прсне "Дон Перињон", камера(поглед јебача), фокусирана је на прсте вашег јебачког аватара, који штипкају брадаје. Када јебачки аватар испусти крик, какав лавови испусте када примете женку, забави је крај. Лице дјевушке личи на хаварију у суботичкој млекари, а она се испод три слоја белог смеши, као онај чупави, дебели клинац што рекламира џем, када на три плачинке намаже пола тегле. Овај вид забаве уједно је и тест, јер добро је бар и ручно издржати, колико и они који од тршње леба једу.

Преузето од Бурзума са Вукајлије

Thursday, June 17, 2010

Тресе струја

Wednesday, June 02, 2010

Статистике за Интернет и порнографију

Недавно објављене обе статистике. Обе су у сликама, па кликните на њих како би добили већу и лакше читали.



Sunday, May 30, 2010

Занимљив стриптиз


Извор

Постер Србије за Светско првенство у фудбалу 2010.

Не желим много коментарисати. На слици нешто недостаје, откријте сами шта.

Wednesday, April 21, 2010

Радознала кћерка

Кћерка пита мајку "Како је настала људска раса?"

Мајка одговара "Бог је прво направио Адама и Еву, па су они имали децу и тако даље..."

Два дана касније, кћерка пита исто питање оца.

Отац одговара "Пре много година, постојали су само мајмуни од којих је еволуирала људска раса."



Збуњена девојчица одлази назад мајци и каже: "Мама, како је могуће да си ми ти рекла да је људску расу створио Бог, а тата је рекао да је настала од мајмуна?"


Мајка одговара "Па, веома једноставно. Ја сам ти рекла о мојој страни породице а отац о својој!"

Monday, March 08, 2010

Pismo korisnika servisu računara

Pismo:
Dobar dan!
Kada zelim da kopiram film na USB flash, pritisnem dugme "Paste", i onda mi se pojavi neki tekst kako nema dovoljno mesta na USB-u. Posle toga pritisnem dugme "Paste shortcut", i onda vec stane film na flash. Problem se javlja jedino, kad hocu da ga pokrenem na tudjoj masini, jer onda se javi poruka da ne moze da nadje film. Ovo je jako cudno, posto sam sigurna da je film na flashu, jer na mojoj masini normalno mogu da ga pokrenem sa USB-a. U cemu je problem?
Hvala Ceca

Odgovor :

Draga Gospodjo!
Ne mozete utrpati svoju bundu u torbicu. Cedulja sa natpisom, da je bunda u ormaru, pak staje u torbicu. Znaci ako ste kuci i procitate cedulju iz torbe da je bunda u ormaru, onda cete je tamo i naci. Situacija se komplikuje ukoliko se nalazite kod drugarice i procitate sa cedulje da se bunda nalazi u ormaru. U njenom ormaru mozete traziti do nedogleda, Vasa bunda sigurno nece biti tamo.

Pozdrav:

Korisnicki servis

Friday, March 05, 2010

Friday, February 19, 2010

Wednesday, January 20, 2010

Nazivi filmova na "leskovačkom"


Šta sve možeš u Denveru kada si mrtav — Kue će rabotiš u Denver kd lipšeš
Poljubac zmaja — Celivka od aždaju
Pakt s vukovima — Necu rat, bolje je sas vuci
Mačka na limenom usijanom krovu — Mačka na zeske limene ceramide
O brate, gde si — A be bate kude si
Ko to tamo peva — Kuj taj tam poe
Bekstvo iz Njujorka — Bezanija iz Njujork
Policijska akademija — Fakultet na milicajci
Razjareni bik — Pebesnili bivol
Trci Lola trci — Begaj Lolo begaj
Vatrene ulice — Sokaci u oganj
Mala nocna muzika – Malecka svirka po tamninu
Blistavi um — Ubav mozak
Nismo vise klinke — Porasnule smo
Sam u kuci — Doma, bez gosti
Dobar, los, zao — Nee los, ne valja, ic ne valja
Prohujalo s vihorom — Oduvaja gi vetar
Svi nasi strahovi — Sve kue se plasimo
Za kim zvona zvone — Po koga zvoniv zvonca
U Kini jedu pse — U Kinu jedev kuciki
Dvanaest zigosanih — Dvanaes sas beleg
Poslednji samuraj — Samuraj na kraj
Dobro, da bolje ne moze biti — Merak rabota
Sve o mojoj majci — Sve o mamu mi

via: Dedabor via Dacia

Monday, January 11, 2010

Ljubav mog života


Već dugo lajkujem jednu malu..Ima dugčke statuse, kratku pamet, čaroban profil i zgodnu sliku. Primetio sam da ni ona nije ravnodušna. Vrlo često mi kaže kako voli moj dugački.. spisak prijatelja, ili kako mi je dobar najnoviji link...

I izašli smo par puta.. Na chat.. Znate,to vam je ono mesto,desno od profil slike,prekoputa aplikacija..Moram priznati da sam bio oduševljen.. Istina, pričamo različitim jezicima, ali ljubav ne poznaje barijere. Počeo sam da učim. U početku su mi teško išli nepravilni glagoli BTW,WTF,OMG...ali zato briljiram sa LOL,BWE i XEXE..Vremenom je i ona mene počela da lajkuje...Jednom smo čak izašli i na MSN..Tamo je mirno i tiho,i mogli smo pričati bez bojazni da nam neko gleda profile!


Lepo nam je..Izlazimo svako veče, družimo se, razmenjujemo slike i linkove..
Iskren da budem,razmišljam o svadbi...Zakupiću ceo Chat, svi ćete biti pozvani! 

Sviraće nam najbolji muzičari sa Youtube-a, a na meniju će biti samo specijaliteti i pikanterije: najsvežiji proizvodi sa Farmvilla i Fishvilla!! Notifikaciju svog istorijskog "DA" ostaviću na statusu, neka svi vide da sam našao sreću u životu! I ona je obećala isto!

Kupićemo divan stan u Yovillu, a ja ću dobiti dobar posao u Mafia Wars-u, pa ćemo imati od čega da živimo!


Naši prijatelji dolaziće nam u goste redovno, a za njih ćemo otvoriti posebnu grupu, da imaju gde da se smeste.


Mrzećemo sve koji nas hejtuju, a lajkovati sve koji nas vole, zajedno!
Obećavam da ću joj biti veran, da neću lajkovati sličice drugih, i da neću sa drugima izlaziti na chat...
Decu ćemo praviti u Photoshop-u, i živeti srećno sve dok traje Facebook...ili dok nam ne ukinu profile!!

Sunday, January 10, 2010

Budućnost uz Google

Built By Google: "
Pete logs onto his desktop computer. It’s a “dumb” netbook built by Google and called Google Chrome Superbook 5, with a fast startup time of 0.3 seconds, the point at which the Google engineers figured further optimizations were not useful, in terms of limitations of human perception. The mouse next to the computer is also made by Google. It includes some technical wizardry that Pete was happy to wait for when he ordered it online in the Google web store: the mouse automatically logs him into his Google account based on his fingerprint, skin color and more, falling back to a password prompt if anything’s off.



The netbook doesn’t contain a browser, at least, that’s not how people talk about it – the netbook is the browser, and every computer is a netbook, so people just call that thing they surf with “the computer” or “Google,” and nobody but web historians ever use the word browser anymore. The Google phone Nexus Nine is ringing, and Pete – without picking the phone up with his hand, but simply looking at the holographic 3D projection of his girlfriend shimmering above the phone – says “I’ll call you back later, got some things to do on my Google.”



When Pete opens his Communication account, he has 12 new messages. Google Communication combines emails, voice messages, collaborative documents and everything else into a single unified stream, ordered by automatically personalized prioritization cues. The top priority right now, Communication decided, was a phone text message from Pete’s boss earlier that morning. “You got to come in early today Pete, the bots are acting crazy.” Pete works from home, as do most of his friends, so he opens up his augmented reality clothing store hooked up to the webcam. He usually works in a simple morning bathrobe but his colleagues won’t ever notice, thanks to the realtime 3D overlays they’ll see instead. It’s nice of Google to release the augmented reality overlays for free, and the AdWords powered sponsor labels on the clothes are a price Pete’s willing to pay.



“What’s with the bots?” Pete asks his boss. Bots are semi-autonomous agents doing most of the work at Pete’s company. Programming them is the job of talking to them, giving them clear orders. No traditional programming syntax knowledge is needed for that, so people mostly just call it “giving orders”. Last night, Pete ordered the bots to put the company’s web presence through a thorough security check, but apparently some of them got the idea that this would include hacking the server. Pete quickly solves the issue, amending his phrasing to exclude such cases... bug fixed, and Pete’s doing some surfing now.



All the web’s in Pete’s native tongue, and he can’t remember a time when it was any different. Whichever site he visits, be it originally created in Japanese, Hebrew, Botspeak or whatever language out there, Google Translator transforms into the language Pete’s is most fluently with... not just text, but also imagery, audio content in videos, everything. The Google Translator ships straight with the superbook with no way to switch translation providers, but Pete’s happy with its results. He’s used to encountering strange language on some sites and there’s a constant barrier of cultural misunderstandings, but people by and large got used to all of this, and whenever there’s a verbal fight about to erupt, it’s easy to blame the issue on those “pesky translator software” and make peace.



These days the Google Translator is even nice enough to automatically transform image content or news prioritization based on your current position and cultural track record, so that, for instance, a news article might show a different photo or headline in China, or India, than it does in the US, or Russia. Even search results adjust to your preferences, so that your discoveries won’t shock you, but be in tune with your general understanding of how the world works, and your understanding of who’s in power, and why, and what the findings of science are, and so on. Pete is old enough to remember the times back when there was no Google TrulySafeSearch and he remembers that life was a lot more nerve-wrecking back then. Relaxed as he is now, he clicks on one of his favorite sites: Google Games.



Google Games is an immersive 3D world where players interact through their avatar, often a tuned but somewhat resembling version of themselves. That every game is actually a way to crowdsource computational jobs, Pete doesn’t mind... he just wants to have fun after his hour of work for that day. “Hi there Sue!” Pete waves to his digital girlfriend. People started to accept polyamory in virtual settings, and neither is Pete’s real life girlfriend jealous of his activities, nor he of hers. Sue, for all Pete knows, may not even be a human, though in Google Games, it’s not polite to ask about that. Either it’s a software program which is then disappointed that you would put too much value into people having a physical representation, or it’s a human, who, by your question, might figure you think of them as “robotic.”



Today, Sue waves back and start to engage Pete in small talk. Embedded in this small talk are questions which Sue – yes, a software program – asks only for one reason: to transmit Pete’s answer back to the Google core, where they are compared with other answers, analyzed, filtered, stored, evaluated, and generally put to AI-feeding use. All that’s no secret, in fact, it’s right in the Google Games policy you’ll sign to play in this world for free. Later on, Pete enjoys a game of 4D ping pong with Sue. Cars are passing by, each with an advertisement mediated through Google. While Pete may think he’s just playing ping pong, the micro attention the advertised brands get is measured both by the tracked eye focus, but also by the Google mouse checking for signs of accelerated heart beat. PPA, or pay-per-awareness, means that if there’s measurable excitement, the advertiser has to pay.



“Have you heard the news? The president’s sick today,” Sue says, though it’s the software module formerly known as Google News which is speaking through her now. Powered by Google-paid freelance journalists who feed its system, the Google News of the day feels as natural as talking to a friend, and indeed for Pete, it is exactly that. “No, tell me more... what happened?” Sue registers the interest and will adjust her small talk to focus more on political issues the following days. The longer Pete talks to her, the more cars he’ll notice passing by, so it’s crucial for Sue to entertain him.



“The president’s had to ponder a world issue for longer than usual,” Sue replies. Pete noticed that Sue lately started calling most news incidents “world issues,” perhaps in order not to upset him or occupy his mind with too many details. It didn’t really matter to him either: the president, for all the power it had considering it ruled not one country but all united countries, was such a superb program that surely it wouldn’t make mistakes. Considering its AI was provided by Google, and constantly fed with real-time data of the world through Google’s many sensors – moving cameras, voice recordings, satellige imagery, network traffic, search trends – how could the president ever make a mistake? And if it did, what was the alternative? Certainly it was impossible to put a human in that position; humans may have a creative edge sometimes and good intuition, Pete thought, but weren’t really known for the size of their brains or the speed of their computations.



One hour of work and seven hours of play, and Pete calls it a night. Pete logs off his desktop computer. It’s a dumb netbook built by Google and called Google Chrome Superbook 5, with a fast shutdown time of 0.3 seconds, below the point at which Google engineers figured further optimizations were not useful, in terms of limitations of human perception. The mouse next to the computer is also made by Google. It emits a soft humming sound as Pete moves his hand away from it. Time to sleep... tomorrow’s a new day with Google.
[By Philipp Lenssen | Origin: Built By Google]
"